SPLIT 1988 - Oliver Dragojević - Što to bješe ljubav
Došla marka dinaru na more 1987-1991
Kraj 1980ih godina i raspad Jugoslavije "Split" doživljava postupnom
komercijalizacijom i laganim odmakom od dalmatinskog identiteta. Broj
nagrada se povećava iz godine u godinu, baš kao i broj pjesama. U
finalnoj večeri 1987. bilo ih je čak 29, no niti jedna od njih nije
mogla zasjeniti Terezu Kesoviju sa fantastičnom pobjedničkom pjesmom
Đele Jusića "Zapjevajmo prijatelji", koja je na kraju odnijela i Zlatni grb
grada Splita. Glasanje je bilo pomalo komplicirano, jer su na svoje trebali
doći publika, žiri i čak 17 RTV-centara iz cijele zemlje.
Zdenko Runjić
1988. za umjetničkog direktora sada već tradicionalne splitske lakoglazbene
fešte dolazi sâm Zdenko Runjić, koji na toj funkciji ostaje naredne tri
godine. S jedne je strane to dobro, jer kvalitet odabranih pjesama postaje
ponovo nešto bolji, s druge pak loše, jer publika naredna tri ljeta ostaje
bez nacionalnih hitova Zdenka Runjića tipa "Skalinade", "Malinkonije",
"Romance" ili "Poete". Od 1988. uvodi se Večer splitskih bisera, na kojoj
je, u naredne tri godine, predstavljeno sve najbolje iz određene festivalske dekade. I Večer "Ustanak i more - Marjane, Marjane", iz godine u godinu dobiva na kvaliteti, tako da ne zaostaje puno za Večeri zabavnih melodija. Ključna pjesma toga ljeta bila je zasigurno "Došla marka dinaru na more", koju je pjevala Đurđica Barlović, a koja je kao i "K-15" par godina prije, na šaljiv i humorističan način progovorila o našoj ekonomskoj situaciji kasnih 1980ih. Autor obje pjesme bio je dežurni "zafrkant" Duško Mucalo, koji se tog ljeta ipak nije pojavio kao izvođač. 1989. trijumfiraju Neno Belan i "Đavoli" sa nostalgičnim ljetnim šlagerom "Dugo, toplo ljeto", a za njima ne zaostaje ni prošlogodišnji pobjednik Matko Jelavić, rodonačelnik novog grčko-latinskog vala kod nas, koji ovaj put pjeva "Ti si samo za me rođena". Na jubilarnom 30. Festivalu zabavne glazbe "Split" očito je da su došla neka druga vremena: prema pisanju nekih kroničara grčka kolonizacija je stvar prošlosti, a vidljiv je i novi duh vremena, koji sjedi u počasnoj loži u prvome redu, smješkajući se domovini i njenom
svekolikom pučanstvu. Ljeto je te 1990. bilo veoma melodiozno i bogato.
Na Prokurativi pjevaju Tereza Kesovija ("Ljubav je moj grijeh"),
Oliver Dragojević ("Neka se drugi raduju"), Meri Cetinić ("Perlo moja"),
Zlatko Pejaković ("Rodi mi, zemljo), debitanti «Daleka obala" ("Tonka"),
Oliver & Zorica Kondža u duetu ("Ti si moj san"), Matko Jelavić
("Sretno ti bilo, anđele"). Među nagrađenima za 30. obljetnicu Festivala
su Tereza kao najbolja pjevačica, Oliver kao najbolji pjevač i
"Dubrovački trubaduri" kao najbolja grupa. Najuspješniji pjesnik bio
je Tonči Zuppa, skladatelj nezaobilazni Zdenko Runjić i aranžer
Stipica Kalogjera. 1991. festival nije bio održan, zbog neposredne
prijetnje rata, iako je izdan dvostruki festivalski album i album
posebne Večeri domoljubne pjesme "Lijepa naša". Od 34 nove melodije
valja izdvojiti duet Nene Belana i Anje Šovagović-Despot, te pjesme
Radojke Šverko, Ibrice Jusića i Meri Cetinić. Zanimljivo, ali po prvi
put se nakon 1974. na jednom festivalskom izdanju nisu pojavili ni
Oliver, ni Zdenko Runjić.
CROATIAN MUSIC AND CULTURE PROMOTION
[ Ссылка ]
