"Neke proljetne noći slučajno sam na TV uhvatio kraj filma o bendu Ekatarina Velika, s kojim smo se upoznali, susretali i družili na koncertnim binama cijele bivše države.
Margitu Stefanović, crnu princezu Yu Novoga vala, bolje sam upoznao na Koncertu za ljudska prava, u beogradskom SKC decembra 1988 godine, na kojem smo imali, čekajući na tonske probe, puno vremena za razgovor.
Naši bendovi, Lačni Franz i EKV, bili su na neki dublji način vrlo slični, mada u glasbenom izrazu ponekad čak diametralno suprotni. Dojmila me je snaga Margitinih stavova, mirnoća govora i nježnost njenih pokreta.
Očigledno me je tragična sudbina mojih glasbenih kolega do te mijere potresla, da sam te noći pod dojmom filma, sanjao, da sam sreo Margitu, ali da me ona nije prepoznala zbog moje kose boje srebra.
Slijedećeg jutra napisao sam pjesmu i u maju snimio je u zagrebaćkom studiu Davis, Studijski bend u postavi Branimir Gazdik bubanj, Henry Radanović bass, Ivan Pešut gitara, Marijan Jakić klaviature i Bruno Urlić violina i udaraljke, pod producentskim vodstvom Jakića i Urlića napravio je nježnu podlogu za moj glas, kojeg su romantično zagrlili prateći vokali Darje Hodnik Marinković."

Zoran Predin

Photos: Zorica Bajin - Đukanović
Last photo: Žiga Koritnik
Production: ArtBiro d.o.o.

Lyrics:

Sanjao sam da smo se sreli neki dan
Na malom trgu punom razdraganih ljudi.
Zadnje si zrake sunca brojala,
K'o da čekaš noć da te probudi.

U pozdrav sam ti osmijeh spremio
I sjetni zagrljaj za prijatelje,
U poljupcu sam radost nosio,
K'o da me nema, prošla si kraj mene.

Ti bi me sigurno prepoznala
Da me od tebe nije sakrila
Moja kosa boje srebra.

Margita, djevojka iz sna,
Margita, dodir anđela.

Vrijeme leti i u snovima,
Svima krade glas i stas, i sjenom
Zauvijek mlada, srešćemo se još,
Za sad u tom nostalgičnom refrenu.

Social media and information:
[ Ссылка ]
[ Ссылка ]

свернуть