Cekacu Te by Eddie Duranovic

Neke navike su mi jos uvijek ostale,
Iako ne budis se vise sa mnom,
Jos bojim se,
Da se brzo okrenem, da te ne probudim,
Da ne prekinem ti snove sto sanjas, mada si...

I tamo bez mene u bajci prije par vijekova,
Kad za ljubav vrijedilo je ginut' a ti nisi nikada,
Nijednu zrtvu za nas dala, nisi ni probala,
Da pokusas da zavolis me, k'o tebe ja.

Sad je hladan tvoj jastuk,
Tvoja strana postelje,
Sjene na zidu sad su cudne k'o da smiju se,
Mojoj muci, mome ponosu, koji si zgazila,
I k'o da znaju da vise necu nikada...

Nikog voljeti k'o tebe, necu moci znam,
Ovaj urnebes u mojoj glavi, sto si stvorila,
Ne sredi armija cistaca, moja malena,
Ono sto ti rasturis, niko ne sastavlja...

Prestao sam cugati, uvijek si to mrzila,
Trijezan sam vec mjesec dana,
Mada znam da,
Bilo bi puno lakse sjecanja na tebe ubiti,
Kad bih nove uspomene, prob'o stvoriti.

Znaj da cu prezivjeti,
Jer ipak neko mora da,
Bude tu kada ti dosade tvoja lutanja,
Svaki brod u luku jednom mora uploviti,
A ja sam tvoja luka, tvoj otok, kad more pobijesni,
Jer ja...

Nikog voljeti k'o....

K'o u staroj pjesmi; Cekacu te, sigurno ces doci...
Cekacu te, kad cekanje svima dosadi...

свернуть