Facebook ►[ Ссылка ]
Bjeljevine je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Rudo.
Ljekovita voda poteče samo kad dođu dobri ljudi.
Došla skupina ljudi u Strgačinu, tamo kod Rudog, i odmah se zaputila u Bjeljevine. Kazali im prijatelji iz Bosne da u toj Bjeljevini, a nikad prije za nju nisu čuli, postoji čudesna ljekovita voda, nikad ne znaš kad će poteći. Razapeli šatore, proveli u Bjeljevini sedam dana, nisu ni spavali, samo čekali da se voda pojavi. Čekali i ne dočekali pa spakiraše šatore i krenuše natrag. Nisu odmakli ni sat vožnje, a voda poteče. Čekanje satima i danima Misterija u Bjeljevini traje već stotinama godina. Veliki narodni teferič na Bjeljevinama, održava se svake godine 2. Avgusta.
Na lijevoj obali velikog zavoja Lima u Strgačini kod Rudog već jedanaest ljeta organizira se popularna “Gulašijada”! Na tromeđi Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore najmanje je bitno ko će napraviti najbolji gulaš, odnosno ko će osvojiti prvo mjesto - bitno je druženje uz, sigurno, dobru kapljicu i još bolju mezu.
Alfa i omega “Gulašijade” u Strgačini je Hajrudin Lagumdžija, čovjek od kojeg je sve i počelo.
Sjedite, popijte, zamezite, ovdje se ne gleda ni boja kože, ni vjera, ni nacija, svi su samo sa jednim ciljem, a to je druženje i pjesma - ovim nas je riječima dočekao Hajro dok se ispod šatora razlijegala za njega naručena sevdalinka u izvedbi muzičara.
Ekipe su formirane. U kazanima se odavno krčkaju gulaši. Majstori škrto čuvaju recepte.
Da ovi ne čuju kako pravimo pa da nas ne kopiraju. A gulaš mora biti dobar kad smo na tromeđi, svi ponešto svoje donesu. Ovo što mi skuhamo, jeo bi i Napoleon - kaže Ibrahim Slatina iz Priboja.
Narodno veselje događa se u mjestu Bjeljevine, nadaleko poznatom po ljekovitoj vodi. Ta se voda, priča nam Sejad Džihanić, jedan od organizatora “Gulašijade”, čeka k'o ozebo sunce.
Nikad se ne zna kad će se pojaviti. Mi smo sagradili turbe od kamena, zaštitili smo korito koje su još Turci sagradili - objašnjava Džihanić, dodajući da je voda lijek za žene koje ne mogu da zatrudne, za bolesti kože i mnoge druge.
Dok razgovaramo o ljekovitoj vodi polako omamljuje i tjera vodu na usta miris iz brojnih kazana. Pažnju privlači najveći među njima.
Velikom kutlačom, da ne zagori, polako miješa Suad Fejzić iz Rudog. Pitamo ga kako se pravi gulaš.
Prvo moraš imati mesa. Kako ja pravim za raju, to znači da trebaš imati mnogo mesa - kroz smijeh govori Fejzić te nastavlja:
Idu tri vrste mesa, junetina, teletina i neću reći koje još. Ide luk, svi začini i na kraju se dodaje ono što isto neću da otkrijem šta je. Svi će mi ukrasti recept.
Odustajemo. Male tajne velikih majstora neka ostanu za njih, a njihovo je da svim gostima priušte jelo za prste polizat’.
Almir Alihodžić došao je iz Sarajeva.
Ovo je već postala tradicija. Nadam se da će svake godine biti bolje i više ljudi, malo se takmičimo, a najviše se veselimo. Nema boljeg jela od gulaša – kaže Alihodžić.
Gulaš je dobar, ali janje je janje - dobacuje Šahin Džanović.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.
