Ašvaganda je osrednji grm visok preko 1.50 metar sa crvenim plodovima, rasprostranjen u tropskim krajevima. Ova biljka potiče sa područja severno-istočne Indije, a osim Indije raste i uzgaja se u Pakistanu, Bangladešu i Šri Lanci.
Ukoliko niste do sada čuli za pojam ašva, pojasnićemo prvo odakle potiče sam naziv biljke. Pojam ašva na sanskritu je sinonim za termin “konj”, dok je ganda sinonim za “miris”. Zašto je biljka ovako opisana saznajemo iz činjenice da koren ašvagande ima jak konjski miris te asocira na konjsku snagu i izdržljivost, što se prenosi i na poimanje snažnog ljudskog organizma. Ašvaganda je na engleskom poznata kao Indijski gingseng, a njen latinski prevod je “ona koja donosi san” ( vithinia somnifera ). Poznata je i pod nazivom zimska trešnja.
Već hiljadama godina koristi se kao biljka sa brojnim pozitivnim efektima od kojih se mnogi zasnivaju na isceliteljskom delovanju. Neki od njih su ublažavanju simptoma različitih bolesti, smanjenje efekata stresa na organizam, poboljšanje nivoa energije i koncentracije, između ostalog.
Ašvaganda - moćna biljka za prevenciju mnogih tegoba - Spartan ShopIzvor: freepik.com
Ashwaganda je vekovima poznata u ajurvedi kao biljka za jačanje organizma, a tradicionalna indijska medicina je svrstava i u kategoriju rasajana – pomlađivača organizma.
Koren i crvene bobice ove biljke su svoju primenu našle u proizvodnji lekova gde određeni ekstrakti i prah iz korena ili lišća ašvagande imaju namenu za lečenje različitih bolesti. Pogledajmo po čemu je specifičan svaki deo ašvagande i koja hemijska jedinjenja sadrži:
Listovi biljke sadrže 12 vitanolida, pet alkaloida, različite slobodne aminokiseline, glikozide, glukozu, kondenzovane tanine i flavonoide. Steroidni lakton vitaferin A je najvažniji vitanolid koji se izoluje iz ekstrakta lišća i sušenog korena ašvagande. Listovi se koriste kod upale i otoka, a sok od listova ublažava konjunktivitis.
Bobice sadrže aminokiseline, kondenzovane tanine i flavonoide. Sadrže visok udeo slobodnih aminokiselina za čije visoko prisustvo je odgovoran proteolitički enzim.
Koren sadrži alkaloide, aminokiseline, steroidne laktone, skrob, redukcione šećere, glikozide itd. Koren ašvagande sadrži aktivne sastojke – alkaloide i steroidne laktone, pri čemu su najpoznatiji alkaloidi – vitanin, vitasomnin i vizamin. Lek iz korena ašvagande svoje mesto je našao u lečenju reumatskih bolova, upale zglobova, nervnih poremećaja, dok se osušeni koren koristi kao lek protiv štucanja, prehlade, kašlja, a takođe i kao sedativ, kod senilne slabosti itd.
Ashvagandha – prednosti i zdravlje
Istraživanja navode da ašvaganda ima različita delovanja, od kojih su neki antiinflamatorni, antistresni, antioksidativni, antitumorski i antidepresivni efekat.
Interesovanje za ašvagandu se primećuje sve više i kod sportista u cilju prevencije bolesti, kao i kod starijih osoba, te je na tržištu veliki broj preparata sa hemijskim jedinjenjima dobijenih iz ove čudesne biljke.
Kada se radi o učinku koji ašvaganda ima na atletske performanse i sportske rezultate, takođe se može pomenuti njen veliki značaj. Ova biljka je jedan od sastojaka kvalitetnih suplemenata koji mogu pozitivno da utiču na veće performanse, što uključuje i pružanje više količine snage i energije za efikasniji trening. Ova biljka dodatno doprinosi boljem dotoku kiseonika koji je jako važan kada se radi o napornim fizičkim aktivnostima i intenzivnom vežbanju.
![](https://i.ytimg.com/vi/8nmxxn6Lsco/maxresdefault.jpg)