Djeca Kozare, sada osamdesetsedmogodišnje Marija i Rada iz Mlječanice odrasle su zajedno, ofanziva 1942. ih je razdvojila, ali ratne strahote, zbjegovi i izbjeglištvo nisu ih zaobišli.
Mjesecima su se skrivale po planinskim vrletima , da bi kao i hiljade drugih porodica sa Kozare nakon ofanzive stigle u Hrvatsku , koncentracioni logor Jasenovac, a potom i u hrvatske porodice kao služinčad.
Ratne priče Marije Zakić ,rođene Trubarac i Rade Petković ,rođene Došen počele su u jesen 1941.godine,pa iako su prošla desetljeća njihova sjećanja ne blijede, pamte zlo, ali i dobro kojeg je u svim tim strahotama ipak bilo .
Za Mariju i Radu ,kao i za sve Kozarčane, strahote nisu prestale sa Kozarskom ofanzivom, sa svojih uništenih ognjišta opet su bježale u Kozaru, u izbjeglištvo i u zemunice , jer nakon ove ofanzive sa Nijemcima i ustašama , dolaze i Čerkezi, kakvkaske brigade koji ,do samog kraja Drugog svjetskog rata ,zajedno nastavljaju da čine nezamislive zločine nad narodom Kozare .
