Ah, meraka u večeri rane,
sastala se družba akšamlija,
u šljiviku, pod beharli granom,
aj, rahatluku nigdje kraja nema,
gdje Fazila, mezetluke sprema.

Đul se kruni, a behar miriše,
od sevdaha, srce mi uzdiše,
oj, Fazilo, mladosti ti tvoje,
natoči nam biser suze svoje,
aj, bez Fazile nema milovanja,
bez sevdaha, nema živovanja.

свернуть