[ Ссылка ] (Bosanski) Sarajevo Njega. To je zbog toga što akida jeste iman. ''Oni koji vjeruju u gajb.'' (El-Bekare, 3. ajet) Osnova ove nauke je predanost, pokornost i bezrezervno
prihvatanje onoga što je vezano za vjeru.
b) Tevhid Zato što je tevhid suština (najvažniji dio) i izvor ostatka akide.
Jer su riječi tevhida (la ilahe illallah) kao drvo, a iz njega rastu ostale grane.
c) Usulud-Din (temelji vjere).
d) Es-Sunne
Ova riječ se koristi u mnogim kontekstima i značenjima.
Opšte značenje Sunneta je život i praksa Allahovog Poslanika
sallallahu alejhi ve sellem do najsitnijih detalja. Dakle, sve ono i tajno i javno. Najbitniji dio je onaj unutarnji, tj. da čovjek bude na onome na čemu je bio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Novotari akidu nazivaju ilmul-kelam (nauka o govoru ). Oni sami za sebe kažu da izučavaju govor ili nauku o govoru. Ona je kod selefa
bila nepoznata, a kada se pojavila svi su je imami, a i kasniji ispravni učenjaci kritikovali, zato što je ona otvorila vrata novotarijama, zabludama i iskrivljenjima u akidi. Ovi naučnici (ilmul-kelama) su pokušavali da ujedine čisti vahj i izmišljotine i razmišljanja filozofa. Tako je došlo do miješanja istine i zablude. A nakon istine nema ništa
drugo osim zablude. U istu grešku zapadaju i naši savremenici, koji pokušavaju da objedine islam i demokratiju, ili kao što je to bilo 50.- 60.-tih god. kad se govorilo: 'Islam je isto što i komunizam,' i sl., što
je svakako zabluda. To je išlo dotle da neki čak kažu da je islam sekularizam. 3. Propis učenja akide
Obaveza svakog mukellefa (šeri'atski punoljetna i sposobna osoba) je da spozna akidu i da spozna Allaha dželleša'nuhu Kaže Allah dželleša'nuhu: ''Znaj da nema boga osim Allaha...''(Muhammed, 19. ajet),
a zatim da poznaje Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i da vjeruje u njega i njegovu iskrenost po pitanju poslanstva i da zn amudrost njegova (svog) stvaranja na ovom svijetu, da zna gdje će završiti nakon smrti itd.
Ova nauka ima neke stvari koje su fardi-ajn svakom
muslimanu (to je da svaki musliman poznaje akidu u njenim okvirima da bi time izgradio ispravno vjerovanje u kojem nema grešaka i zabluda), a ima stvari koje su fardi-kifaje, tj. ako ih poznaju neki sa ostalih spada obaveza, a to su detalji pitanja koja nisu opštepoznata i sl. (Npr. ko nema uslove za obavljanje hadždža, ne mora učiti propise obavljanja hadždža, ali mora vjerovati da je obavezan.)
4. Važnost i ugled ove nauke.
Ova nauka je najuglednija islamska nauka uopšteno, to zbo važnosti tema i pitanja kojima se bavi, veže se za Allaha dželleša'nuhu, Njegova imena i svojstva, i za poslanike, Njegov govor, Knjige, meleke, Sudnji dan, kada i kader.
Ne postoje važnija pitanja od ovih pitanja. Važnost ove nauke
se očituje i u koristima koja proizilaze iz nje. Između ostalih su:
a) Spoznaja Allaha dželleša'nuhu i Njegovih imena,
svojstava, prava itd.
b) Ispunjenje tevhida i apsolutne pokornosti Allahu i
izbjegavanje širka i ostalih zabluda od kojih su najopasnije
novotarije.
c) Povećanje jekina u čovjekovom srcu, straha od Allaha
dželleša'nuhu, ljubavi i sl.
d) Ispravljanje pogrešnih ubjeđenja i vjerovanja koja su se
uvukla u naš razum e) Odbrana Allahove dželleša'nuhu vjere i borba protiv
Njegovih neprijatelja među kojima su mušrici, ateisti, munafici i dr.
f) Ostvarenje sreće na dunjaluku, jer iman ima slast i onaj ko
je nije iskusio veliko ga je dobro prošlo, i uspjeha i spasa na Ahiretu.
Kao što kaže jedan od selefa: ''Kad bi kraljevi i njihovi sinovi
znali kakvu slast osjećamo u ibadetu, borili bi se protiv nas sabljama
da nam to oduzmu.''
Kaže ibn Tejmijje: ''Allah ima Džennet na dunjaluku, ko ne
uđe u njega neće ući ni na Ahiretu.'' Džennet na dunjaluku je slast
imana.
5. Izvori islamske akide
Akida je izdefinisana i nema mjesta idžtihadu niti
mišljenjima, a jedini izvor je vahj (Objava). Objava kao što znamo
svodi se na Kur'an i Sunnet. Ovo je zbog toga što o Allahu
dželleša'nuhu niko ne zna više od Njega Samog. Kaže Allah
dželleša'nuhu u suri El-Bekare, 139. ajet: ''Reci: 'Znate li bolje vi ili
Allah?'' Isto tako o Allahu dželleša'nuhu, poslije Njega, ne zna niko bolje od
Njegovih poslanika. Iz tog razloga ih Allah dželleša'nuhu hvali i kaže
u suri Es-Saffat, 180.-182. ajeta: ''Veličanstven je Gospodar tvoj,
Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! I mir
poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!''
To je zbog toga što poslanici najdostojanstvenije obožavaju Allaha i
što su najbogobojazniji. Najbolje znanje o Allahu dželleša'nuhu od
svih Allahovih poslanika imao je Muhammed ibn Abdullah.
