Radio 101 je prvo postojao pod imenom Omladinski radio koji je započeo sa radom 8. svibnja 1984. kao službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka. Prvi studio bio je u Studentskom domu "Stjepan Radić" odakle je djelovao sve do svibnja 1987. kada se preseljavaju u studio u Gajevoj 10 u Zagrebu. Za vrijeme pluralističkih promjena radi boljeg marketinga 1990. Omladinski radio se preimenovao u Radio 101 jer je radio stanica emitirala svoj program na frekvenciji 101 MHz.

Dozvolu za rad dobio je 23. travnja 1984.

Zapažene emisije:

- Mandragora
- Radio udar
- Frigidna utičnica
- Zločesta djeca
- Gosti i ona
- Krezubi trozubac
- Patrola 101
- Čisti eter
- Terranostra
- Službeni početak vikenda
- One man music show
- Parliament Show
- Tema dana
- Top 40 Countdown
- Aktualni 101
- Scarface
- Radio dvoboj
- Gradonačelnik pleše
- Antena
- Kulturni intervju
- Intervju tjedna
- Karantena
- Zagrebački odrezak
- Rezolucija 48/96
- Ciguli Miguli
- Week report
- Blackout Rap Show
- Fine Time

PRIČA O OMLADINSKOM RADIJU POPULARNOM RADIJU 101
Kultni zagrebački radio. Puno ime Omladinski radio 101. Omladinski — jer je nastao pod okriljem SSOH ili tako nešto, a 101, jer mu je to bila prva radiofrekvencija. Nastao je iz privatne piratske inicijative Silvestra Vrbanca — Silvija, koji je kasnije postao i suvlasnikom zvanične firme. Čuo sam ga prvi puta dok sam bio kod frenda u Novom Zagrebu koji je stanovao u Sigetu. Tada se emitiralo iz zgrade SKUC-a na Savi. U početku je program bio stvarno demokratski ustrojen, sjećam se baš te noći u Sigetu, slušatelji (dakle Siget, Trnsko, Savski gaj, Remetinec i Knežija) su sami sastavljali budući program. Tu njihovu demokratičnost sam bio shvatio doslovno pa sam se jednom čak motao po onom njihovom potkrovlju u nadi da će u meni, četrnaestogodišnjem klincu, Boris Jagušt-Jagica prepoznati svog novog dee jay-a. Za “stojedinicu” se s pravom može reći da je odgojila mlade, pa i starije Zagrepčane.
Osobno sam najviše uživao u “Mamutima” (“povijesna” serija — Gaj Julije Cezar iz Savskog gaja, Inspektor “io sono inspetore” Vinko, Odisej, Telemah — tele je mahnulo repom dok ga je u staji pravio Odisej), a poslije i u “Blentonima”. Tu su nastupali širim masama tada manje poznati Davor Gobac (Klinska pomora, poslije Psihomodo pop), Zrinka Vrabec, ona jedna debela slatka darkerica Jadranka Krajina, Goran Pirš-Piro, sjajni Toni Marošević i mlogi drugi. Marošević je uređivao emisiju “Frigidna utičnica” o pederima, lezbama i svim mogućim “nastranostima”, a Sead Alić je imao slične emisije. Četvrtkom je išla “GostiOna” koju je vodila Zrinka Ogresta (tada cool). Nedjeljom je Vedran Mihletić (za kojeg sam u međuvremenu skužio da je jadnik, premda je sudjelovao kao režiser u onom simpatičnom pomodnom filmskom omnibusu Hamburg Altona), ili netko drugi, imao odličnu emisiju, između ostalog i o filmu. Poslije su došli neki čudaci, neka “Zločesta djeca” (Željko Pervan, Sandro Pocrnić, Vinko Grubišić, Zlatan Zuhrić, opet Pirš).
Ali najvažnija je bila mjuza. Dok je Silvije forsirao funky, a nešto kasnije i latino (do tada se u Zagrebu nije mogao čuti funk, najprogresivniji radio je bio Radio Velika Gorica, sa važnim Nevenom Kepeskim kao jednim od dee jay-a, Borom Kokanom i Cuculićem), glavni pravac svih ostalih dee jay-a bila je “alternativa”. Doduše to je značilo U2 koji je pičio “Party Girl”, Simple Minds i Talking Heads. Za te grupe mogli ste prije Omladinskog čuti samo ako ste imali stariju braću i sestre u Berlinu. Tako sam prešao sa italo-disca u ozbiljnije vode. “Don’t walk away in silence…”
Utorkom u 22 (baš kao na televiziji petkom) išla je najbolja emisija — prava alternativa, Van struje koju je uređivao i vodio dobroćudni, nježni profesor biologije Damir Tiljak, ponekad uz pomoć misterioznog (mislim, otkud on?) Zorana Abramovića. Tu je išlo sve od Residentsa, Hüsker Dü, preko Chrome i Killing Joke do Yello i Front 242 (a tek je 1985.). Nakon nekog vremena (kada je Tiljak otišao u vojsku) Van struje preuzeo je Siniša Švec. Bila je to legendarna oproštajna noć — Tiljak, Švec i Abramović puštali su četiri sata sve darkerske hitove koje sam tada i mogao zamisliti (Attrition, X-mal Deutschland, sve sa 4AD-a). Snimio sve. Ipak, Omladinski je bio otvoren za sve, pa je bilo čak i gay, canadian i italo-disca, subotom nakon top liste LP-a i Radio tuluma davala se emisija znakovita naziva “Boys Town Radio”. Što je bio “Radio tulum” pitate? Do tada učmale pospane subote, bile su stvarno osvježene, tom emisijom koja je spajala komade sa frajerima. Svi koji su imali praznu gajbu, kojima nije bilo “mame i tate” a nisu imali društvo, mogli su naći komade suprotnog, a ponekad i istog spola. A moglo se, jednostavno, ostati sam kod kuće i slušati druge kako se zabavljaju. Zapravo, that’s what it was all about. Moglo se biti sam sa Radiom 101 i slušati ga 24 sata.

#zagrebačkimemento #radio101 #omladinskiradio

свернуть