Nakon što je njena rekonstrukcija završena 2019. godine, tvrđava Golubački grad je otvorena za posetioce i od tada predstavlja jednu od najlepših turističkih atrakcija ne samo na Dunavu, već u čitavoj Srbiji. Godišnje ovu destinaciju poseti preko sto hiljada turista. Osim što je sama tvrđava rekonstruisana i učinjena pristupačnom za obilazak, otvorene su i različite istorijske i druge izložbe koje se nalaze u kulama i Palati tvrđave a posetiocima su dostupne i druge turističke atrakcije unutar kompleksa tvrđave.
Postavljanje pristana omogućilo je da tvrđava postane dostupna i turistima koji Dunavom plove kruzerima.
Kada je reč o samoj Golubačkoj tvrđavi, ne postoje tačni podaci o vremenu njenog nastanka. Pretpostavlja se da su je podigli Ugari ili Srbi, dok se u pisanim izvorima tvrđava prvi put pominje u XIV veku. S obzirom na to da je Dunav na ovom mestu uvek bio prirodna granica između carstava i država, tako je i Golubačka tvrđava podignuta kao vojno pogranično utvrđenje sa izuzetnim strateškim značajem kojim su u srednjem veku u različitim periodima gospodarili Otomani, Ugari i Srbi.
O nazivu tvrđave takođe ne postoje konkretni podaci, već i ovde legende igraju značajnu ulogu. Svakako, u korenu imena je reč golub, koje se ponavlja kao osnova čak i na srednjovekovnim kartama, gde je ime tvrđave ispisano na različitim jezicima između ostalih i kao: Galambas, Colombazo, Columbaz. Prema predanju, otomanski zapovednik grada se zaljubio u jednu meštanku Golubanu. Kada je odbila da uđe u njegov harem, zapovednik je naredio da se Golubana kazni tako što će biti okovana za stenu sve dok se ne pokaje.
Baš kao u slučaju legende o manastiru Nimnik u selu Kurjače, njeno odbijanje pokornosti turskom komandantu je odvelo u smrt. Po njenom imenu je tvrđava dobila ime Golubac, a stena koju je sa tvrđave moguće videti kako viri iz Dunava nazvana je Baba-kaj, što u prevodu sa turskog na srpski znači „pokaj se“.
Danas se tvrđava sastoji od 9 kula povezanih bedemima i Palatom. Čitavo utvrđenje je podeljeno u dve celine, Unutrašnje i Spoljašnje. Unutrašnjom celinom dominira najviša, Donžon kula koja se još naziva i „šešir“ kula. Ona pripada gornjem gradu koji je najstariji po nastanku, dok se izgradnja Palate sa kulom do nje i veći deo Spoljnog utvrđenja, koje je najviše bilo na udaru osvajača, pripisuje despotu Stefanu Lazareviću.
Za vreme vladavine otomanske vlasti izgrađena je topovska kula za odbranu pristaništa i dozidane su obzide na kulama spoljnog utvrđenja. Sve ove tačke su danas dostupne za obilaske i međusobno se razlikuju po stepenu pristupačnosti.
U zapadnom podgrađu tvrđave tokom arheoloških istraživanja pronađeni su i ostaci rimske kuće, zdanje otkriveno u blizini tvrđave koje datira sa kraja II ili početka III veka, kada je ovaj prostor bio pod kontrolom Rimljana. U ruševini su pronađeni ostaci zidnog fresko slikarstva kao i opeka sa legijskim pečatom. Takođe, tu je otkrivena i srednjovekovna krečana, kao i Mahmud-pašin hamam sa ostacima hipokausta (antičkog sistema podnog grejanja).
Unutar palate kao i u kulama tvrđave dostupne su različite izložbene postavke.
Prilikom dolaska, raspitajte se koje zone su dostupne za posetu u tom momentu. Prva i najpristupačnija, zelena zona obuhvata posetu palati i najlakše dostupnim kulama. Pristup je dozvoljen svim kategorijama posetilaca. Svaka naredna zona uključuje dodatne kule ali je, zbog nešto teže pristupačnosti, poseta moguća samo punoletnim osobama, zatim u narednoj zoni samo punoletnim osobama uz obaveznog službenog pratioca dok je za posetu poslednjoj zoni obavezno sprovesti i dodatne mere bezbednosti.
Obilazak možete završiti posetom suvenirnici a idealno mesto za zasluženi odmor je kafeterija iz koje se pruža savršen pogled na samu tvrđavu sa jedne i široki Dunav sa druge strane. Radi se verovatno o jednom od najviše puta podeljenih kadrova na društvenim mrežama kada je reč o turističkim atrakcijama u našoj zemlji.
[ Ссылка ]
Ещё видео!