»USKRSNA PJESMA«, prvi put objavljena u Savremeniku, 1923, 2, zajedno s još osam pjesama pod zajedničkim nazivom Lirika (1920), a zatim u Knjizi lirike (Zagreb 1932) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji; u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937) uvrštena je u ciklus Ranjavi motivi; u konačnoj verziji objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969) kao dio ciklusa Pjesme o rezignaciji.
Iskustvo cikličkog proljetnog buđenja života nakon zimskog mrtvila u kultovima mnogih starih naroda iskazano je u mitu o umirućem i uskrsavajućem bogu kojega se nastojalo udobrovoljiti raznim obrednim svečanostima. Datum svetkovanja Uskrsa kao kršćanskog blagdana, koji je povezan s biblijskim prikazom Kristova uskrsnuća (»U slavu svijetlog proljetnog trijumfa /.../ i sve je svijetli sveti uskrsni trijumf...«), u doba je proljetnog buđenja prirode pa se u tome, s jedne strane, ogleda kršćansko tumačenje učinka Božje riječi i njegova duha, a s druge, održava se veza i s mitološkim obredima pretkršćanskih vremena. O takvome Uskrsu govori ova Krležina pjesma u svojem prvom dijelu, međutim, njezino je težište na motivu »praznog groba«. U ovoj paraboli s jednim biblijskim motivom prema kojemu je Isus Krist nakon tri dana uskrsnuo i njegov grob ostao prazan, čime je započeo misterij uskrsnuća prema kojemu duša pokojnika odlazi u »svijet koji ima doći«, K. govori o svojem tijelu kao praznoj grobnici »iz koje je radost nestala« u svečanom uskrsnom danu. Nestala je za pjesnika mogućnost preobrazbe, ponovnog rođenja, a u Krležinoj poetici to znači »božansko nadahnuće«, kreativnu inspiraciju, pa je to lamentacija nad odsutnošću onoga motiva koji bi pokrenuo njegovu imaginaciju. (Enciklopedija Krležijana).
Korišten je glazbeni motiv kojeg je Živan Cvitković skladao za TV seriju 'Putovanje u Vučjak', po scenariju Ive Štivičića i u režiji Eduarda Galića.
