U Domu kulture u Hambarinama kod Prijedora, održana je premijera dok. filma "Tomašica, grobnica fudbalera", autora Avde Huseinovića i promocija knjige Mirsada Čauševića, bivšeg logoraša u srpskim logorima smrti “Omarska” i “Manjača”.





Avdo Huseinović, novinar, publicista, autor mnogih dokumentarnih filmova kazao je za Anadolu Agency, da je film priča o ubijenim fudbalerima sa Mataruškog brda kod Prijedora.
- Fudbaleri iz Bišćana kod Prijedora su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, radili na radnoj akciji na prostoru Tomašice, a od zarađenih dnevnica su skupljali novac da oforme fudbalski klub. Osnovali su FK “Sloboda” 1975. godine, a tokom agresije na RBiH su ubijeni, i 90 posto njih je pronađeno u masovnoj grobnici u Tomašici. Ovo je film, koji je posvećen svim ubijenim fudbalerima sa Mataruškog brda i drugih dijelova općine Prijedor – kazao je Huseinović i dodao da je film pretužna priča o fudbalerima i sportskim radnicima, kojih je ubijeno oko dvije stotine.

- Posljednja adresa FK Sloboda je Tomašica i zbog toga film i nosi taj naslov "Tomašica, grobnica fudbalera" -priča autor.
Kaže da je premijera u maju prvi put održana u Čikagu, a istovremeno je tamo održana i promocija knjige “Smrt u bijeloj kući“, zato što autor knjige Mirsad Čaušević živi u ovom američkom gradu. Bosanska premijera je simbolično u Hambarinama-kazao je Huseinović.

On se pojavljuje i kao recenzent knjige “Smrt u bijeloj kući”, a za autora Čauševića kaže da je bio zatočenik u logorima “Omarska” i “Manjača”, te da su mu tokom agresije ubijena dva brata.

- Ova knjiga je važno štivo i svjedočenje ljudi koji su preživjeli pakao u logorima. Čaušević priča o velikim zločinima u logorima, a pogotovo u čuvenoj Bijeloj kući u logoru “Omarska”. Preživio je teške golgote, dugo je bol nosio u sebi, a onda je riješio da napiše knjigu. Danas je veoma uspješan preduzetnik u Čikagu i on je živo oličenje pobjednika, čovjeka koji visoko izdignute glave hoda svijetom – istakao je Huseinović.

O knjizi "Smrt u bijeloj kući“ govorio je i poznati bh. glumac Josip Pejaković koji lično poznaje autora Mirsada Čauševića.

- U pitanju je sjajna knjiga s kojim sam se sreo ove godine dva puta u Čikagu i jedan sam od prvih koji je pročitao taj rukopis koji me se jako dojmio. Čitajući knjigu imao sam dojam da poznajem ljude o kojima je Mirsad pisao. On nije pisac, on je svjedok i čarobno je kako je uspio pobijediti svoj vlastiti bol pokazujući kako su neki drugi po njemu više stradali. U stvari, on cijelo vrijeme svjedoči o nama, o ljudskoj surovosti, gluposti i svemu onome što se događalo, a on je ostao na nogama. Održao ga je bol. Sve u toj knjizi je ljudsko i njegove poruke na kraju poslije svega što je doživio, izgubio je dva brata, jedan od njih nije ni pronađen, otac mu umire, a on nema novca u to vrijeme da ga prebaci u Hambarine. Sve su to boli koje je dugo nosio i napisao je knjigu. Ostao je vjeran sebi, svom sportskom klubu i njegovim Hambarinama. Ništa kod njega nije osvetoljubivo, iz svega je izašao kao pobjednik - istakao je Pejaković.

Pejaković je naveo da je krajnje vrijeme da se izgradi spomenik za sve nevino ubijene ljude u Prijedoru, kao znak da se to više nikad ne smije dogoditi u budućnosti.

Izdavač i urednik knjige Mehmed Pargan predstavio je također knjigu u Hambarinama za koju je rekao da je najbolji projekat koji je realizovan po pitanju svjedočanstava boravka u logorima.

- Mirsad Čaušević je nakon 25 godina nakon nošenja tog tereta odlučio da to sve stavi na papir, kako se golgote koje je preživio nikome ne bi ponovile. Knjiga donosi upravo takvu priču i predstavlja jedan komad života logoraša i upozorava da ljudi nikada više ni na jednom mjestu ne bi smjeli biti u logorima – kazao je Pargan.

свернуть