Tog kobnog Badnjeg jutra (6. januara) 1916. godine po novom kalendaru, oko osam sati, u blizini albanske luke Medova (San Giovanni di Medua, Sveti Ivan Medovski) brod Brindizi koji je prevozio crnogorske dobrovoljce iz Sjeverne Amerike prema Crnoj Gori, kako bi se na poziv kralja Nikole uključili u odbranu domovine je udario u podvodnu minu nakon čega je potonuo. Smatra da je na brodu bilo preko 560 dobrovoljaca. Poginulo ih je 401, od toga 389 dobrovoljaca i 12 članova američko-češke misije Crvenog krsta, a spašeno je 150 dobrovoljaca i dva člana rečene misije, od kojih je jedan bio komadant bataljona dr Đuro Guča.
Manji broj, odnosno 157 putnika, se spasio i svjedočio o ovoj velikoj tragediji u najtežim trenucima za Crnu Goru i njene stanovnike.
I poslije 100 godina ostale su neke nedoumice u vezi sa Medovskom tragedijom. Još se traži odgovor kako je i zašto došlo do brodoloma. Indikativan je u tom smislu i podatak da posada Brindizija, na čelu sa kapetanom, koja je, kada je došlo do eksplozije, u panici i strahu, uskočila u jedan čamac za spasavanje i pokušala da pobjegne ostavljajući brod i putnike koje je prevozila na milost i nemilost sudbini i morsim talasima, ne stavljajući im na raspolaganje preostale spasilačke čamce.
Srpski oficir Jeremija Živanović je kao očevidac u luci Medova zapisao u svome dnevniku da je ''lađa nevešto vođena, a možda i namerno pogrešno''. Ali, ''od toga su u grobu ključevi'' kako bi rekao Njegoš.
Tragedija se desila istoga onoga jutra kada je započela Mojkovačka bitka i bitka za Lovćen. Na crnogorskom dvoru, zastava je spuštena na pola koplja i proglašena opšta žalost. Crna Gora je bila u crnini i očaju. To je bio nagovještaj opšteg sloma.
Najveća crnogorska pogibija u jednom danu
Ovo je jedna od najvećih pomorskih tragedija u Prvom svjetskom ratu i najvećih crnogorskih pogibija u jednom danu. O njoj su govorili preživjeli dobrovoljci i očevici iz medovske luke. Istorijska slika ove dobrovoljačke tragedije se stalno dopunjava.
Iskonski strah za svoju domovinu i ljubav prema njoj i svojim porodicama, odgovornost za njihovu sudbinu i budućnost - zaputili su crnogorske dobrovoljce na zaradi u iseljeništvu da krenu prema Crnoj Gori, slijedeći vjekovu cnogorsku dobrovoljačku tradiciju da su kad god je zemlja u opasnosti, na poziv ili bez poziva, spremni da se za nju bore.
Početkom 1914. godine u Americi je živjelo i radilo oko 30.000 Crnogoraca, a samo vojnih obveznika 1506, svaki peti, a bilo ih je i u drugim krajevima svijeta. Međutim, od samog početka rata, videći da je otadžbina u opasnosti, veliki broj Crnogoraca koji su radili u inostranstvu pohitao je i bez poziva na crnogorska ratišta, u jedinice koje je trebalo popuniti. Pored vojnih obveznika, u crnogorsku vojsku javljali su se i dobrovoljci bez vojne obaveze, iz rodoljubivih i nacionalnih pobuda.
Pošto su SAD bile neutralne, sve do stupanja u rat, bilo je dosta problema u sakupljanju dobrovoljaca u toj zemlji, gdje je bilo najviše Crnogoraca. Na sakupljanju su radila iseljenička društva i klubovi, a kasnije misija crnogorske vlade, koja je nailazila na velike probleme. Pa ipak je, do juna 1915. sakupljeno oko 3000 dobrovoljaca.
O najtežoj crnogorskoj pogibiji u jednom danu malo se zna, kao što se i drugi slavni istorijski momenti zaboravljaju
Matica crnogorska sa zajednicom Crnogoraca Albanije obilježila 104. godišnjicu crnogorskim stradalnicima koji su na putu iz Amerike u Crnu Goru izginuli na Badnji dan 1916. godine u Medovskom zalivu nadomak albanske obale.
Obilježena 104. godišnjica stradanja crnogorskih rodoljuba u Medovi
[ Ссылка ]
...
