"Oko 13 : 30 h magistralnim putem iz pravca Zvornika dolazi crveni "jugo" i ne zaustavljajući se stiže pred zgradu MUP - a. Na veliko iznenađenje prisutnih pred MUP - om gdje se nalazio i naš komadant Mehmed Husić, iz auta izlaze dva nepoznata lica u maskirnim uniformama.

Jedan od njih prilikom izlaska iz vozila pozdravlja prisutne borce četničkim pozdravom "Za otadžbinu". Nosili su oznake "Beli orlovi" i vidjevši naše borce s oznakama TO otvaraju paljbu. Naši borci uzvraćaju vatrom, tako da je u razmjeni vatre tom prilikom ubijen vozač, a drugi "Beli orao" biva ranjen i uspijeva uskočiti u zgradu obližnje trgovine, gdje ubrzo izumire.

Ispostavit će se da je tom prilikom likvidiran Zoran Obrenović zvani Aždaja, inače komadant "Belih orlova" i Miodrag Vukosavljević iz Trstenika, pripadnik iste jedinice.

Nakon dva dana ujutro su iz pravca Memića s bijelom zastavom do naših položaja kod UNIS TOK - a stigla tri civila, dva muškarca i jedna žena, poslati sa četničke strane. Odvedeni su do komande u zgradu MUP - a. Prenijeli su zahtjev četničke strane da se predaju tijela dvojice poginulih "Belih orlova" ili će četnici pobiti oko 150 civila, uglavnom žena, djece i staraca koje drže u Memićima a dovedeni su iz okoline Liplja.

Ovo troje su se morali vratiti jer su i njihove porodice tamo. Poslije pregovora i negiranja da su četnici uopšte tu, nakon što su se civili s bijelom zastavom vratili u Memiće, zaključeno je da se razmjena mora izvršiti. Dva "bela orla" autom su odvezena magistralnim putem do Hilminog brda a odatle su ručnim kolicima prevezeni do Pogona, gdje je čekalo vozilo "Belih orlova" koje ih je odvezlo do Memića.

Nakon dva sata pojavila se kolona civila iz pravca Memića starim putem preko Pogona a onda magistralnim putem prema Kalesiji. Četnici su često pucali po koloni koja se sporo kretala prema slobodnoj teritoriji, odnosno prema našim položajima. Svaki put poslije takve pucnjave ostajala su mrtva tijela po putu, žrtve zločinačke osvete. Preostali dio kolone po nastanku tišine bi ustajao i nastavljao svoj put prema slobodi. Četnički rafali bi opet prolomili tišinu. Kolona ljudi bi se iznova bacala na zemlju, a nakon prestanka pucnjave preživjeli bi nastavljali dalje, a mrtvi ostajali iza njih. To se ponavljalo nekoliko puta.

Na kraju je kolona stigla do naših položaja noseći sa sobom veliki broj ranjenih, ostavljajući iza sebe brojna tijela nevino stradalih civila. Pristigli ranjenici medicinski su zbrinuti u Kalesiji a zatim prebačeni u ratnu bolnicu u Gornjim Raincima. Poslije kraćeg odmora i ručka u Centru Kalesije autobusima su prebačeni i smješteni na aerodrom u Dubravama. Tom prilikom Nedžad Kurtić i Senad Huremović kamionom su odvezli dvije krave iz Kurtića radi obezbjeđivanja mlijeka za malu djecu."


Iz "Prnjavor kod Kalesije - s prnjavorskom Četom do pobjede" o događajima 24. maja 1992.(dan nakon oslobađanja grada)

свернуть