Vidjele su moje cipele,
Staze, puteve...
Budio se ispod neba,
Boje narandze,
Ali uvijek sjena tuge,
U tudjini prati me.

Oci na suze da se naviknu to nikad ne mogu,
A svaki put kada odem,
Ko rijeke poteku...

Tada znam da necu moci,
Dugo biti daleko,

I pokusam da zaspim,
Da vise ne mislim,
Al' ko bolest opaka,
nostalgija se rasiri, u meni i tada znam....

Jedna si Bosno,
Nijedna druga kao ti,
Tu rodjen sam,
Tu cu i umrijeti,

Nigdje k'o tu,
Zrak mi ne mirise,
Moje sve je ovdje,
I tu ce da ostane...

Moja majka koja place svaki put kad odlazim,
Otac sto mi samo kaze, sine cuvaj mi se ti,
Javi se i ne zaboravi, otkud si...

свернуть