AUSTRO-UGARSKA NAGODBA (18.02.1867.)

Nastankom Austro-ugarske nagodbe 18. veljače 1867. dogodila se posljednja etapa preuređenja Habsburške monarhije. TSuspendiran je ustav, a brojni narodi carevine čekali su rješenje svojeg statusa. Sukob, između Austrije i Prusije, o tome tko će preuzeti vodeće mjesto u njemačkom svijetu ometao je rješenje internih problema habsburške monarhije. Mađarski lider Ferenc Deak pokazao se ključnom osobom političkog rješenja, barem što se tiče najveća dva naroda u monarhiji. Deak je uspio, netom prije odluke cara o odgodi daljnjeg rada Ugarskog parlamenta, poslati u Beč dualistički prijedlog preuređenja Monarhije. Prema njemu, država bi se preustrojila na njemački i mađarski dio. Istodobno se rat između Austrije i Prusije raspleo u korist Berlina. Nakon pruske pobjede kod Sadove Austrija je izgurana iz njemačkoga svijeta, a Franjo Josip se suočio s realnošću preuređenja države. Deak se pokazao mudrim i samo je ponovio zahtjeve o dualizmu, što se poraženom caru učinilo osobito velikodušnim. Time koncept federalizma, koji je zagovarao habsburški ministar predsjednik Belcredi propada, a Beust, kao zagovornik dualističkog rješenja, dolazi na njegovo mjesto. Tada na osnovi političkog dogovora cara i Mađara nastaje nagodba. Država se proziva Austro-Ugarska, kolokvijalno - kao „K und K carevina“ (kaisser und könig), gdje je Franjo Josip, u njemačkom dijelu carevine nastupa kao car, a u Ugarskom kao kralj - okrunjen krunom sv. Stjepana. Monarhija postaje zajednica dviju država, od kojih je svaka imala ustav i zasebna državna tijela. Od hrvatskih krajeva pod austrijski parlament - Carevinsko vijeće - potpadaju Dalmacija i Istra, dok su središnja Hrvatska i Slavonija, pod upravom Sabora, već iduće 1968. godine prisiljeni sklopiti posebnu nagodbu s Mađarima. Hrvatsko-ugarska nagodba jasno je pokazala da Hrvatska nije smatrana ravnopravnim partnerom, dok je, uskoro, i sama Austro-Ugarska nagodba, zbog snaženja Mađara postala neprihvatljiva njemačkom dijelu carevine te je do kraja postojanja države uzrok nestabilnosti.

(autor teksta: Krešimir Čokolić)

свернуть