Viši sud u Beogradu donio je danas odluku o rehabilitaciji Draže Mihailovića, četničkog generala iz Drugog svjetskog rata.
Poništena je tako presuda kojom je 17. jula 1946. godine osuđen na smrt strijeljanjem kao fašistički saradnik, te su mu oduzeta sva građanska prava. Odluka o rehabilitaciji Mihailovića je konačna. S obzirom da je ovo bio proces u kojem je sudjelovala samo jedna strana, niko više nema pravo žalbe na presudu. Da je sud odbio zahtjev za rehabilitacijom, građani i udruge koje su je tražili imali bi pravo uložiti žalbu. Ispred Višeg suda u Beogradu jutros je bila velika gužva. Sudnica nije bila dovoljno velika da primi sve koji su željeli čuti konačnu sudsku odluku o Mihailoviću, a među kojima su se isticali pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta i ekstremno nacionalističke organizacije Obraz. Presudu su došli saslušati i Vojislav Šešelj i princ Aleksandar Karađorđević, a pred sudom su bili prisutni mnogi građani s istaknutim četničkim obilježjima. Pred sudnicu su protiv rehabilitacije došle demonstrirati pripadnice organizacije "Žene u crnom", zbog čega su tri aktivistice ove organizacije privedene. Protiv rehabilitacije došlo je protestovati i više desetina mladih aktivista sa antifašističkim oznakama, koje je policija držala na sigurnoj udaljenosti od sudnice.
“Vršeći pravnu kvalifikaciju ovo vijeće je zaključilo da je Drgoljub Mihailović lišen života i drugih prava na osnovu sudske odluke iz politički i ideoloških razloga pa je primjenom prvog i petog člana Zakona o rehabilitaciji odlučilo izdati rješenje. Usvaja se zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića pa se utvrđuje da je odluka Vrhovnog Suda SFRJ od 1946. godine u dijelu na koji se odnosi na Dragoljuba Mihailovića jeste ništavna. Rehabilitovano lice se smatra neosuđivanim”, kazao je Aleksandar Trešnjev, sudija Višeg suda u Beogradu.
Nakon što je sudija Aleksandar Trešnjev rekao da je sud odlučio kako će Mihailović biti rehabilitiran, sudnicom se prolomio aplauz. Sud je zaključio da je sporna presuda donesena u nezakonitom procesu, i to iz političkih i ideoloških razloga. Prvi zahtjev na rehabilitaciju još 2006. godine podnio je Mihailovićev unuk Vojislav, a u međuvremenu se tom zahtjevu pridružilo još nekoliko udruga i stranaka. Predlagači zahtjeva za rehabilitacijom tvrdili su da Mihailoviću nije bilo omogućeno pravo na odbranu i da nije vidio svog odvjetnika do početka suđenja. Smatraju da mu nije osigurano ni pravo na nepristrano suđenje, te tvrde da mu je optužnica uručena sedam dana prije početka procesa. Dva dana nakon izricanja presude, Mihailović je strijeljan u Beogradu.
“Draža Mihailović je junački srpsko četnički komandant iz Drugog svjetskog rata. On je žrtva komunističkog terora. Poslije današnjeg dana istoriju Drugog svjetskog rata možemo sa sigurnošću prepustiti istoričarima, a mi potomci četnika i partizana možemo graditi zajedničku budućnost”, kaže Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke.
Odluka o rehabilitaciji Mihailovića izazvala je buru negodovanja u regiji ali i samoj Srbiji. Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović kazao je da je njegov otac partizan koji je sudjelovao u oslobađanju Beograda od fašista na čijoj strani je bio Mihailović. Reagirali su i državni dužnosnici zemalja regije. Ministar pravosuđa Hrvatske Orsat Miljenić ocijenio je kako je rehabilitacija teška pogreška, ista kakva bi bila da se rehabilitira Adolf Hitler ili Ante Pavelić, dok je bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić odluku srpskog suda proglasio 'pravosudnim i političkim skandalom’. Saborski zastupnik i potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac je izjavio kako, kao antifašist i sljedbenik partizanskog pokreta, nema razumijevanja za odluku beogradskog Višeg suda, koji je usvojio zahtjev za rehabilitacijom četničkog vođe u Drugom svjetskom ratu i ratnog zločinca Dragoljuba Draže Mihailovića.
