Zadnje desetljeće svjedočimo, što nije slučajno, da nam se u javni prostor nameću navodni junaci protekle Agresije. Pa tvrde da su junaci Srđan Aleksić, kao i Admira i Boško. Srđan je postao ikona ljudskosti, slobode, morala u ratu. Gotovo regionalna zvijezda. Ulice dobijaju njegovo ime, dodjeljuju se nagrade i plakete s njegovim imenom, snimaju se filmovi, napisano je puno tekstova. A upućeni potvrđuju da je Srđan samo pokušao zaštititi svoju švercovanu robu, farmerice, od pljačke koju su htjeli izvršiti njegovi saborci iz Vojske RS.
Slično je s Admirom i Boškom, koje nazvaše „Sarajevski Romeo i Julija“. Nazvaše ih simbolom ljubavi, dvoje mladih iz različitih naroda koji su se voljeli u ratu, u kome su se mrzili i ubijali ljudi iz različitih naroda. Tako kažu. A Admira i Boško su tu svoju ljubav iz okupiranog Sarajeva, kojeg su rušili oni s brda, palili, ubijali djecu, žene, starce; htjeli premjestiti na ta ista brda, pa su ubijeni tokom bijega preko mosta Suade Dilberović.
Dok slavimo lažne moralne vertikale i simbole ljubavi, neprimjećujemo i ignoriramo one koji to zaista jesu. A ima ih. U Vlasenici su živjeli Vukosava i Mujo Klanco. Upoznali su se kad je Vukosava bila prvi razred srednje škole, a Mujo bio na odsluženju vojnog roka u JNA. Upoznao ih je zajednički prijatelj kada je Mujo bio na odsustvu. Od tada, bilo je to desetak godina pred Agresiju, do juna 1992. godine Vukosava i Mujo nisu se razdvajali. Živjeli su zajedno i u periodu dok je Vukosava bila maloljetnja, a kada je napunila 18 godina vjenčali su se. Dobili su dva sina: Vildana i Vedrana. Bila je to velika ljubav o kojoj su svi pričali. Ljubav koja se poredila s dramskom ljubavlju Romea i Julije.
U junu 1992. godine došli su Predrag Bastah Car i još nekoliko četnika i odveli Muju. Vukosava je odmah krenula za njim pred policijsku stanicu. Tukli su je i naposljetku zatvorili u policijsku stanicu. U ćeliji je bilo još žena. Bila je nekoliko dana u zatvoru, a tih nekoliko dana bili su vječnost. Tukli su ih, maltretirali, izvodili. Na koncu je puštena, za Muju nije znala ništa, ali je bila uvjerena da je ubijen. Kasnije će se pričati i gdje je viđen mrtav.
Narednih nekoliko mjeseci ostala je u Vlasenici i svjedočila svim vrstama zločina. U septembru odlazi sa sinovima. Stiže u Švedsku, borila se i odgajala djecu. Danas su tu tri porodice, sinovi oženjeni, petero unučadi, a među njima i unuk Mujo.
Kosti Muje Klance su pronađene i ukupane na šehidsko mezarje u Vlasenici. Predrag Bastah Car je u zatvoru, jedan od svjedoka na njegovom suđenju bila je Vukosava.
Vukosava i Mujo su istinski Julija i Romeo iz vremena Agresije na BiH. Ali su im drugi preuzeli mjesto. Vukosava je junak. Puno detalja iz perioda od odvođena Muje do izlaska iz Vlasenice ispričala je u Stavovom podcastu „8 korpus“ koji vodi Anes Džunuzović. Od progona i ubijanja Bošnjaka po ulicama, preko dešavanja u logoru Sušica do razmišljanja o osveti Predragu Bastahu Caru kojeg je, dok je još bila u Vlasenici, gledala s prozora svoje kuće.
