Pod nazivom Legendarne Nedjeljom u 2, kratkim isječcima prisjećamo se najpoznatijih gostovanja koja su emitirana u posljednje 23 godine.
"Moji filmovi su antiratni i antifašistički, u našim žilama je strah da se ratovi ponavljaju"
Transkript:
- Jeste li Vi, gospodine Zafranoviću, bili opsjednuti ustašama i njihovim zločinima, kao što može biti percepcija nekoga tko je možda gledao samo „Okupaciju u 26 slika“?
Dobro, ja sam prije filmova koji su govorili o ustašama, radio masu filmova koji nemaju veze s nikakvom politikom, historijom i ustašama. Radio sam filmove iz svog miljea, iz svoje Dalmacije, nešto potpuno drugo. I naravno, na isti način sam se vratio u historiju i počeo ispitivati po samom sebi. Prvi moj susret s jasenovačkim logorom me je naveo da bi se trebao jedan autor koji ozbiljno radi i koji je školovan za film, početi baviti i tom temom, da istražuje što se to zapravo desilo od 1941. do 1945. u njegovoj okolini i je li on dio toga, dio tog zla.
Odatle je krenulo moje istraživanje i došli smo do određenih filmova. Naravno, neki filmovi su dokumentarni, bazirani na dokumentima, a neki filmovi su igrani, to znači da su pisani scenariji i to je fiction. Neki filmovi su i ostali fiction, a to se najviše odnosi na filmove „Okupacija u 26 slika“, „ Pad Italije“ i „Večernja zvona“ koji su iz tog perioda. Naravno da ni jedan autor, pa ni ja, ne radi historijske filmove da bi prikazao historiju, nego radi aktualne filmove, samo što mu je historija pozornica.
- Vi ste radili i filmove poput „Krv i pepeo Jasenovca“ i „Testamenta“ o kojem ćemo ovdje govoriti i za kojeg kažete da ste ga radili 10 godina, gdje ste se zbilja bavili ustašama i njihovim zločinima. Zašto toliko puno i tako temeljito? Vi ste tu i sebe upleli u cijelu priču, naravno.
Kad sam prvi put bio u Jasenovcu, u tom spomen domu, vidio sam i pročitao toliko zla na jednom mjestu da mi je jednostavno trebalo nekoliko dana da zaista dođem k sebi. Mi smo se, ta ekipa koja je bila tamo, vraćali smo se s jednim kombijem u Zagreb i najednom smo potpuno onako spontano počeli pjevati arije iz nekih opera da bismo izbacili to iz sebe i to smo snažno pjevali svo vrijeme puta. To se utisnulo, naravno, u te neke moje korijene iz kojih ja crpim neku svoju inspiraciju. Mislio sam da je zaista potrebno napraviti film o tome i da moramo napraviti film o tome.
U našim žilama je jedan strah da se ti ratovi na ovom balkanskom prostoru, jednostavno po nekom ciklusu ponavljaju. Odatle te teme. Ja nisam jedini autor koji se bavio tim strahom da se to zlo ne vrati, da se stvori situacija u kojoj će ono eksplodirati na način da ga više ne možeš kontrolirati i na način da se zemlja sruši, na način da svaka familija ima taj sistem na koji način se ovdje zlo dešava.
Ta perverzija ubijanja, ti načini ubijanja, to je nešto što je jednostavno dramski i nešto što je za film nužno, nešto što film jednostavno mora otvoriti jer film je jedna masovna umjetnost koja bi eventualno trebala da djeluje na određene krugove, na određene ljude pa i na čitavu jednu masu i, iako ja ne upotrebljavam riječ „narod“, na jedan kompletni narod. Pogrešno je bilo, u vezi svih tih mojih filmova koji se bave tom tematikom zla, pogrešno je bilo da su mi prigovarali da ja optužujem čitave narode. Ja sam samo upozoravao na fašizam. To su antifašistički i antiratni filmovi.
Nu2 FB: [ Ссылка ]
HRT FB: [ Ссылка ]
HRTi: [ Ссылка ]
HRT web portal: [ Ссылка ]
#Nu2 #HRT
