Da bi se obezbijedilo bolje snabdijevanje i sigurno korištenje dijela regionalne putne komunikacije
Teočak – Sapna – Kalesija bilo je potrebno da se isplanira i izvede Majevička oluja 2 – zapadno od
Teočaka. U vremenu od 19. do 28. 8. 1992. g. Hajrini borci zauzimaju Vasiljeviće, Čaira i dio Rastošnice, ali putna komunikacija još uvijek nije sigurna za korištenje zbog preostalih sela i razmještaja srpskih jedinica zapadno od Teočaka.
Dana 1. 9. 1992. g. započinje Majevička oluja 2 – Zapad, tom prilikom jedinica kapetana Hajre oslobađa i zauzima neprijateljske položaje u Rožnju, Ravnom Zavidu, Skakovici i Lipaku.
Dana 3. i 4. 9. 1992. g. zauzeti su dominantni i ključni objekti na Obršinama i Džematu. U ovim borbama na srpskoj strani gine komandant Specijalne lake brigade iz Bijeljine Branko Pantelić zvani Panter.
U teškim a često iscrpljujućim borbama, nadljudskim naporima brane se dostignute linije odbrane i
narod Teočaka. Do 19. 9. 1992. g. svi napadi neprijatelja su slomljeni i ostvarena je teritorijalna veza sa slobodnom teritorijom pravcem Teočak – Goduš – Sapna – Kalesija – Tuzla.
Sve je to bila ratna vještina i hrabrost kapetana Hajre, umjetnika rata, tada 33-godišnjaka diplomca
Vojne akademije u Beogradu, koji je na vrijeme prepoznao nečasne namjere vojske kojoj je služio.
Viteškom borbom kapetan Hajro je dao primjer cijeloj Bosni i Hercegovini kako se može boriti i protiv neuporedivo brojnijeg i tehnički opremljenijeg neprijatelja, osloboditi, odbraniti i sačuvati teritoriju od
preko 50 kilometara kvadratnih.
#Teocak #Majevica #Panteri
