GUSKE U MAGLI (24.11.1918.)

Većina političkih stranaka u Hrvatskoj u konačnom činu Prvoga svjetskog rata, raspadu Austro-Ugarske, prepoznala je povijesnu priliku za izlazak Hrvatske iz višenarodne carevine podređene interesima Beča i Budimpešte. Hrvatski sabor već je 29. listopada 1918. donio odluku o raskidanju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom te je uspostavljena Država Slovenaca, Hrvata i Srba na čelu s Narodnim vijećem. Istodobno je talijanska vojska, iako u ratu nije probila austro-ugarsku bojišnicu, ulazila u Dalmaciju, Istru, na Kvarner i svakog dana zauzimala sve više hrvatskog teritorija. U sabornici je toga 24. studenog 1818. prevladavala teza kako Hrvatska mogućim ujedinjenjem s Kraljevinom Srbijom ima priliku prijeći na stranu pobjednika, čime bi se zaustavilo napredovanje Talijana. Srpski dio hrvatsko-srpske koalicije predvođen Svetozarem Pribićevićem, požurivao je ujedinjenje iz vlastite srpske pozicije, dok su političari iz Dalmacije osjećali pritisak Talijana. Stjepan Radić, koji je tada predstavljao neznatnu manjinu, istupio je u Saboru kao glas razbora. Usprotivio se žurnom ujedinjenju rekavši: „... upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da neće više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju... Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu… Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata.“
Radića nisu poslušali. Već tjedan dana poslije u Beogradu izaslanstvo Narodnog vijeća provelo je ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. U očajnim prilikama nove države Stjepan Radić postao je pravim vođom hrvatskog naroda.


(autor teksta: Krešimir Čokolić)

свернуть