ZELENA RIJEKO
Zelena rijeko sve me tebi zove
Kroz topole da ti dođem
Na obale sjednem tvoje
Kao nekad da još jednom
Ljubim usne drage moje

Tog juna 2020. napisao sam posvetu supruzi, neku vrsta mog "oproštajnog pisma". Bio sam teško bolan od korone s upalom oba plućna krila. Nakon 11 dana sam tek udahnuo vazduh.
Pjesma je nastala uz gitaru, da bi nakon dvije godine osjetio da joj mogu udahnuti sazlijsku dušu.
Septembra ove godine, dobio sam poziv od gos’n Roberta Andrejaša da uzmem učešće na međunarodnom ILI Fest-u za 2022. godinu. Zahvalio sam se i izvinio zato što nisam imao projekat koji bi odgovarao festivalskoj formi (projekat na kojem sam radio, “Dvore gradi beže Andrijaše”, nije pripadao formi filma u jednome kadru). Međutim, gos’n Robert je u gorepomenutoj autorskoj pjesmi vidio nešto lijepo, onu jednostavnu formu koja bi mu odgovarala. Kad mi je tražio da mu je pošaljem, mislio sam da je želi ovako, za slušanje. Iskreno, nije mi bilo ni na kraj pameti da je planira za ILI Fest. Večeras sam ostao zatečen, bez teksta, kad mi je javio vijest. Gos’n Robert je u djelu vidio nešto što je za me tajna unutar umjetnosti, koje se smatram nedostojnim.

✔Web: [ Ссылка ]
✔Facebook: [ Ссылка ]
✔Instagram: [ Ссылка ]
✔Spotify: [ Ссылка ]

свернуть