Gradonačelnik Banjaluke i proslavljeni orinitolog Draško Stanivuković, izjavio je 7.6.2021. da će Grad Banjaluka i on lično pomoći izgradnju nove pravoslavne crkve u Konjević polju, finansijski, moralno i na svaki drugi način. Stanivuković je rekao "da je Vlada RS dozvolila da crkva bude porušena, a obećavala je da neće biti".
Dakle, ornitolog Stanivuković insinuira da on ne bi dozvolio da crkva bude porušena, i da je nezadovoljan što je porušena, usprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je naložio uklanjanje bespravno izgrađene crkve iz dvorišta starice Fate Orlović, koja je pravnu bitku za uklanjanje vodila više od 20 godina.
Možda Stanivuković vjeruje u neke specijalne ornitološke metode kojima bi spriječio uklanjanje, mada je teško povjerovati da bi sivi sokolovi i ostali 'tići bili od pomoći u ovom slučaju bespravne gradnje. Mnogo izglednije je da će Stanivuković ponovo kljunom da jede vlastita krila, da bi preživio "katarzu", kako je govorio u legendarnom klipu iz emisije K3 televizije.
Gradonačelnik Banjaluke u ovom slučaju ponovo je nehotično pokazao svoje pravo lice: degutantno je i nemoralno to što je rekao, kao i mnogi drugi njegovi govori. Ponižavajuće je za sve u ovoj državi da je trebalo više od dvije decenije i presuda iz Strazbura da pravda bude zadovoljena i bespravno izgrađena crkva bude uklonjena iz imanja Fate Orlović. Stanivukovića nije briga za pravdu, za moral, za staricu koja je oštećena i koja je toliko čekala sprovođenje zakona, nije ga briga za presude Suda za ljudska prava u Strazburu, nije ga briga za ljudska prava, važna je jedino fanatička zatupljenost površnom vjerom, zbog koje je trebalo izigrati ljudsku pravdu. A najvažniji je javni imidž, vlastita slika u očima naivnih glasača, zbog koje se sve radi.
Danas je Stanivuković trabunjao o pomirenju, suživotu i saradnji u BiH, juče "je bio" pravoslavni vladika laprdajući o porukama Spasovdana, prekjuče je bistrio ornitološke teme o ranjenim orlovima, nakjuče je studentima tupio "životne mudrosti", malo prije toga blebetao je o vlastitoj ulozi u istoriji, za ovog ornitologa granica ne postoji: nesvjestan vlastitog neznanja nema teme o kojoj neće nešto odblebetati. Pri tome ima hiljadu lica: sa gradonačelnicom Sarajeva on je moderan, evropski političar koji radi na pomirenju i suživotu, na Sokocu je potpuno drugačiji, u slučaju crkve u Konjević polju on je fanatičan i nasilan, kada se opusti on je amaterski ornitolog, filozof-diletant, revolucionar bez revolucije ili bilo šta drugo.
Zašto je tako lako je odgovoriti. Stanivuković je odabrao da se bavi nečim o čemu ništa ne zna, i kao i većina njegovih kolega u RS prinuđen je da improvizuje, da se duboke rupe u znanju ne bi otkrile. Kao političar potekao sa društvenih mreža, tamo je usvojio obrasce ponašanja i etiku: u mašti može biti šta hoće, istorijska ličnost, filozof, ornitolog, a ništa ga ne obavezuje da to bude u stvarnosti. Otuda tragično blamiranje Stanivukovića u javnim nastupima, otuda silne tupave i nemoralne izjave u tako malo vremena otkada je gradonačelnik. Političar sa društvenih mreža radi jedno što zna, vodi politiku sa društvenih mreža.
